Sandra Sterle je izvela performans na kojem je 20tak minuta naizmjenično šetala i pokušavala povratiti u metalni lavor tzv. dalmatinski tradicionalni «kain». U pozadini su se čuli stihovi pjesme «Dalmatinac nosi lančic oko vrata»...Autorica navodi kao što se u nekim svojim prijasnjim radovima i ovdje konfrontira sa svojim osobnim identitem i propituje svoju pripadnost ovom podneblju. Performans je proizveo kod publike jedan jak osjećaj mučnine jer se i sama autorica mučila da na kraju ipak nije uspjela zaista povratiti. Ona svoj rad doživljva kao jedan opit u smjeru analize svog osjećaja prema klišejiziranoj slici jedne patrijahalne sredine ili 'meditirana kakav je nekad bio'. Cilj je bio afirmirati aspekte suvremenosti ili oživiti suvremene kulturne perspektive koje je na svoj način teško afirmirati u svim lokalnim sredinama na svoj način. Izvedba i poruka je ostvarena u svojoj namjeri pošto je izazvala burne reakcije od strane onih kojima je kritika bila i upućena.
Performansa je bilo doista puno tako da ću sažeto izdvojiti neke od izvedbi po žanru. Audio/ video izvedbe su imali splitski dji i vji koji su svojim nastupima izlazili iz forme standardnog klubskog sviranja. Oni su se svojim izvedbama bazirali na eksperimentalnom izričaju ne samo glazbe nego i zvuka odnoseći se na vibracije u prostoru kroz frekvencije na određenim valnim duljinama. Sukladno kordinirajući projekcije tj video s audiom jedan medij je utjecao na rezultat prikaza drugog. Izvođači takvog tipa bili su Gildo Bavčević, Marnel Tomić, Marcela Zanki i Loop Junkies.
Interaktivni audio/video performans također je ostvario priznati splitski umjetnik Vanja Pagar koji je svojim radom referirao na postojeću situaciju. Uz oštre i glasne zvuke kao kod industrijskog stroja autor je lopatom kopao po projekciji smještenoj na podu na kojoj je prikazana ta ista lopata koja kopa rupu u zemji i nabacuje ostatak sa strane. Vrteći se u lupu projekcija je davala dojam kopanja rupe bez dna dok je nasuprot bila smještena druga projekcija na kojoj autor bezbrižno pijucka iz čaše kao da ne mari što se događa. Lopata je išla iz ruke u ruku tako da su svi nazočni uz osmjeh na licu sebi kopali grob.
Na happeningu Petra Grimanija bilo je interakcije k'o u priči, tako i jest izgledala njegova izvedba kao iz neke priče ili bajke. Više satni happening počeo je u idličom sunčanom ozračju školskog poligona na kojem su djeca vozila bicikle te učila pravila ponašanja u prometu. Autor je slikao prizor na platnu dok se iz zvučnika čula melodija kao iz nekog sna.. Pri dolasku noći kao šaman pali bor stojeći u krugu od morske trave.
Ante Kuštre je na gitari obljepljenoj novinskim člancima zasvirao jugoslavensku i hrvatsku himnu pri čemu je mjenjao maske i majice s natpisima koji se tiču položaja umjetnika u društvu i svijetu. Nakon toga raspalio je gitaru o pod koja se razletila po prosroru, skupio ju te zalio benzinom i zapalio. Uz plamen njegov kolega zasvirao je Highway to hell ala Jimmy Hendrix. Zanimljivo je bilo za vidjeti što je ostalo od spaljene gitare. Ostali su komadi koji nisu izgorili a na njima su još uvjek bili isječci s tekstom o hrvatima i nacistima.
Ambientalni performans ostvarila je Vlasta Žanić u kojem je pod UV rasvjetom spravljala porcije od gipsa i fluorescentne boje te ih djelila kao svjetlosne objekte nazočnima u publici. Prilikom kontakta svjetlosne mase i ljudske ruke te pri stiskanju nakon određenog vremena forma bi se oblikovala u jedinstveni oblik otiska dlana. Time nas je autorica povezala svjetlošću. Povezivala nas je i Vlasta Delimar koja je u intimnom ozračju uz svijeće prisutnima davala zagrljaje u spomen na Jermana. Šminkajući usne i bradavice cnom šminkom umjetnica je zagrljajem i rječima te ponekad kroz šapat komunicirala s publikom. U interakciji s ljudima razvila je svjesnu i podsvjesnu komunikaciju.
Na otvaranju izvedena su dva socialno angažirana performansa koji su se dobro nadovezali jedan s drugim. Nakon mog performansa kojim sam rješavao pitanje nezaposlenosti kako sebi tako i publici usljedio je performans Hrvoja Cokarića pod nazivom Večera s voljenima. Umjetnik je sjedio za stolom i večerao s uzvanicima koji su se izmjenjivali jedan po jedan. Autor je za cjelo vrijeme izvedbe usporenim pokretima jeo bljutavu hranu dok su se gostima servirale vrhunske delicije Zanimljivo je napomenuti draž koja se spontano dogodila u performansu a to je da se večeri priključio i jedan pas koji je sjeo za stolicu i uredno pojeo što mu se ponudilo. Cokarić je te noći jeo sa psima i sa ljudima a u čijem je društvu više uživao najbolje je pitati njega. Dakle na otvaranju smo zaposlili, nahranili i napili ljude ali i pse.
Također zanimljiv spoj ostvarili su Božidar Katić i Siniša Labrović. Katić je svojom izvedbom aludirao na stanje u državi upozoravajući na nesvjesnost o iskorištavanju i izrabljivanju hrvatskih dobara te upozoravo na postojanje mita i korupcije u državim strukturama. Jednom rječju na prodaju hrvatske zemlje. Nakon izgovorenog teksta u finom odjelu ali bosih nogu Katić je licitirao hrvatski grb složen u obliku kocaka izrađenih od raznih materijala (kamen, zamlja, metal,drvo). Prodavajući hrvatsku komad po komad završio je izvedbu s parama u džepu .Nakon njega usljedio je Siniša Labrović koji je ispisivao velikim crnim slovima tekst na pročelju galerije Ivo Sanader-heroj a ne premijer. Referirajući na politiku koja stvara demagogiju herojstva ponudio je tekst koji se može isčitavati na različite načine. Aktivist i intelektualac Igor Grubić svojim akcijama u javnom prostoru propitkivao je odnose između crkve, kapitala, nacionalizma i vjere. Na spomenike hrvatskih velikana postavljao je provokativne natpise upozoravajući na društvene nepravilnosti.
Grguru Ninskom objesio je oko vrata citat Johna Heywooda '' Što si bliže crkvi dalje si Bogu'', citat Karla Marxa '' Posljednji kapitalist bit će onaj koji nam je prodao uže '' postavio je na Studijeva Historiona, Emanuelu Vidoviću dodjelio je Vladimira Majakovskog s citatom '' Razbijamo mit o apolitičnosti umjetnosti '' a citat Lava Tolstoja '' Domoljublje opravdava pripremu velikog broja ubojica'' pripalo je Marku Maruliću. Grubić je također ostvario performans na njemu već dobro poznatom terenu splitskog Peristila. Ispred crkve svetog Duje prodavao je knjige Marx za početnike i Lenjin za početnike s cijenom od 1000 kn referirajući na utjecaj crkve u kapitalizmu i tranzicijskom društvu.
Gorki Žuvela je ntervenirao u gradskoj jezgri Dioklecijanove Palače. U izlozima dućana bili su postavljeni paprirnati bedževi s natpisom '' izmislite sebe ''. Po riječima autora rad se bavi traženjem identiteta u komparativnom odnosu grada i osobnosti. '' Izazovi manipulacije čekaju na izlozima grada, susreta. Kupujemo svoje želje ali nam uvijek ostaju osamnica u kojima svi najbolje znamo sebe. Izmislite sebe. Prošlo je ostalo jer je izmišljalo sebe.''
Gostujući autori a to su Vlasta Delimar, Vlasta Žanić, Igor Grubić, Slaven Tolj i Marijan Crtalić održali su predavanaj/ prezentacije o svom radu. Predavanja su se održavala na Umjetničkoj Akademiji u Splitu tako da su studenti a i ostali zainteresirani mogli čuti iz prve ruke o simbiozi života i umjetnosti od gore navedenih umjetnika. U edukativnom djelu programa predavanja su se također održavala u kinoteci Zlatna Vrata. Ana Peraica je održala predavanje o tijelu kao mediju u kojem je govorila o upotrebi tijela kao sredstvu izražavanja. , Dan Oki je održao performativno predavanje o performansu, njegovom značenju, vrstama, nastanku i trenutnom stanju na svjetskoj i domaćoj sceni. Govorio je o medijima i njihovim utjecajima na performans. Pustio je i nekoliko projekcija s autorima za koje je smatrao da su relevantni za izneseni opus. Govoreći o teatru te uspoređujući sličnosti i razlike u glumi i performansu Oki je dobio jaku reakciju publike između koje se stvorila žestoka rasprava. Također u kinoteci Zlatna Vrata Sandra Sterle je održala projekcije studentskih video radova s kolegija performansa i novih medija. Incident se dogodio kada je voditelj programa kinoteke uletio i zaustavio projekciju pošto mu nije odgovarao sadržaj u kojem se prikazivao vlaški pir s tomphsonom, bivšim stanarom BB kuće, klanjem svinja i razbijanjem čaša. Gospodin voditelj nije ni dozvolio da mu se objasni da se ovdje neradi o promoviranju ustašstva kako je on to shvatio nego baš o suprotnom. Ironija je još veća što mu je zazvonio mobitel s melodijom Bandiera Rosa nakon čega je on napustio dvoranu i otišao. Zainteresirani neka pogledaju na You Tubu. Okrugli stol o djelovanjima na Peristilu po prvi put je posjeo za isti stol umjetnike i intelektualce Slavena Sumića, Božu Jelinića, Zlatana Dumanića, Igora Grubića, Alietu Monas, Antu Kuštru, Petra Grimanija i kordinatora stola povjesničara umjetnosti Tonija Horvatića. Navedeni su govorili o akcijama te iznosili svoja stajališta o djelovanjima na Peristilu. Božo jelinić je rekao kako se uvjek spominje Slavena Sumića i Pavu Dulčića kao autore a njega ne te kako je on bio mozak operacije i da je po tom pitanju on intelektualni tvorac Crvenog Peristila. Slaven Sumić hladnokrvno je odgovorio da su on i Pave osmislili cjelu akciju i tri mjeseca u malim dozama kupovali crveni pigment olovnog minijuma kako ih nebi povezali s onim što su namjeravali ostvariti. U tajnosti su čuvali plan te su dan, dva prije obavjestili ostale koji su učestvovali u tome. Istaknuo je Sumić kako im je to jedino bilo moguće učinit u to vrijeme te da su akciju morali ostvariti kao mladi ljudi koji imaju odgovornost prema okolini, umjetnosti i prema sebi samima. Zlatan Dumanić je odgovorio ''...da su koristili olovni minij peristil nebi dan danas očistili, laserima bi ga skidali'' . Dumanić je strpljivo čekao svoj red da bi uz argumente priložio dokumentaciju koju je vodio kao evidenciju kroz protekle godine. Tekstove s intervjuima kako kaže glavnih aktera priložio je autorima i nastavio rekavši '' Cveni peristil u Crvenom Splitu i u Crvenoj Jugi kolala je kao šala u partijskim krugovima 2 godine prije nego se realizirala. Šaljivi pokretači su dva komunistička narodna heroja Ante Jurjević Baja i Srećko Reić Petica '' te da su osam omladinaca bili marionete a da toga nisu niti svjesni. Grimani je na to rekao sljedeće '' Postoje dva Crvena Peristila. Postoji ovaj koji je Slaven izveo sa svojim prijateljima i drugi koji je prešao u mitomaniju, to je predstavljanje Dodiga Trokuta kao jednog od autora, Zlatan Dumanić 68. ima 17 godina, Slaven Sumić je saznao za njega tek nedavno, upoznao sam ga tako što se predstavljao meni kao frakcija Crvenog Peristila, potpuna mitomaija.'' Jelinić je rekao kako je pravi autor Crvenog peristila arhitekt Neven Šegić te da su on Dulčić, Baja, Pablo Kazals čelist, general armije Polča Popović te Dučan slikar i direktor muzičke škole jednom prilikom razgovarali na Šegićevom brodu. Baja je to zamišljao kao crveni trg, Šegić je govorio o kijazmi između arheo starih stvari i nove arhitekture ''. Igor Grubić je govorio o Crnom Peristilu i crnom krugu kao suprematističkom obliku te naučio jednog neugodnog bukača iz publike što je to suprematizam a ne supermatizam kako je ovaj laički rekao upućujući neku jeftinu provokaciju. Grubić je staloženo nastavio i objasnio simboliku njegovog crnog kruga .'' Crna mrlja poput mrlje na duši svakog pojedinca koji bi mogao doprinjeti da stvarnost bude drugačija a to nečini''. Alieta Monas je objašnjavala kako je radila sa simbolikom svjetla koju je koristila u svom radu na Peristilu. Iz publike se čulo '' Volim kolu, volim fantu al najviše Kuštru Antu'' nakon čega je autor zelenog peristila govorio o svom radu.
U Splitu je već dosta dugo vremena prisutna performativna scena kako među umjetnicima tako i među građanima. Split sam po sebi je vrlo temperamentno i energično mjesto, nikad se nezna što se sve može dogoditi i što čovjek sve može vidjeti u bilo kojem trenutku. Uvjek je prisutan moment iznenađenja, isti faktor koji je također vrlo bitan čimbenik u svakom performansu. Kako društvo i okolina kleše umjetnike tako stvara i redikule. Često se o umjetnicima i govori kao o luđacima koji žive u nekom drugom svijetu. Tim pojmovima ispitivali smo položaj umjetnika u društvu. Neki su nas novinari i prozivali redikulima na što smo se mi slatko smijali zato što su ustvari oni koji trebaju izvještavat o kulturi želeći posprdati nas tako posprdali sami sebe. Neki kolege iz struke su mi rekli kako ih ovakve manifestacije nezanimaju i da im je to baš bez veze...Svako ima pravo na svoje mišljenje, toliko o redikulima i umjetnicima. Na plakatu je bilo navedeno ime Brale Legenda koje simbolizira dobri duh festivala, čovjeka iz naroda, umjetnika, redikula. Fešti se pridružio jedan splitski beskućnik kojeg smo u završnim rječima na zatvaranju pozdravili kao Bralu Legendu.
Često se može vidjeti kako se publiku uključuje u izvedbe tako da se ona na neki način postavlja u ulogu autora koja zavisno o sadržaju utječe na razvoj i ishod predstavljenog. Publika je dobro reagirala i prepoznala izvedbe u kojima se očekivala interakcija. Nekada je trebalo probiti led dok se drugi ne odvaže a u tome su kolege pokazivale međusobnu solidarnost. Dobru reakciju u tom smislu dobili su Vlast Žanić, Vlasta Delimar, Sandra Sterle, Tonči Gaćina, Hrvoje Cokarić, Petar Grimani, Marijan Crtalić ,Vanja Pagar, Igor Grubić, Božidar Katić, Siniša Labrović i Marko Marković
Eksponatom sam referirao na sve veću pojavu neimaštine do koje dolazi zbog manjka zaposlenja i vrtoglavih poskupljenja. Svi to osjetimo a odgovorni za to nemare pošto im je ugodno u velikim foteljama. Kao mlad čovjek susreo sam se s egzistencijalnim pitanjima koja sam trebao rješavati isto kao i svi ostali. Teško je gotovo nemoguće živjeti od struke i imati konstantne prihode. Propitkivao sam svoj položaj te ispisao po zidu:
Ovim radom izlažem sebe kako bih zaradio novac koji mi je potreban za životne troškove i neplaćene račune.
Kao zaposleniku u ovoj galerij moj posao nalaže čuvanje eksponata u izložbenom prostoru.
Na random mjestu u doglednom random vremenu ja čuvam samoga sebe kako bih zaradio na samome sebi.
To i jest svrha ovoga rada, čista zarada.
Nakon ispisivanja teksta iznjeo sam stol i stolicu te ih postavio ispred natpisa. Približio sam se publici i rekao im kako sam sebi rješio pitanje zapošljavanja te da mogu tako i njima. Pozvao sam sve one koji nemaju posao a željni su rada neka pristupe. Ponudio sam im posao. Odaziv publike bio je odličn, naravno kad jadni ljudi nemaju posla. Skupio sam tridesetak zaposlenika koji će svoj posao odraditi u nastavku ovog projekta i naravno biti uredno isplaćeni. Jasno vam je da su većina njih umjetnici što samo govori o gore navedenom.
DOPUST je u startu računao na studente pošto su oni mlada snaga koja će sutra također bit dio aktivne scene. Na ovakvim manifestacijama oni stječu neophodno iskustvo nalazeći se u takvome okružju u kojem se susreću sa situacijama koje oće-neće moraju rješavat. Izdvojio bih Tončija Gaćinu i Vicu Tomasovića. Gaćina koji je student na prvoj godini Umjetničke Akademije u Splitu, odjel film i video. On je pokazao iznimnu profesionalnost u pripremi i izvedbi kakvu nisu pokazali neke starije kolege. Sjeo je na stolicu s crnim povezom oko očiju a iza njega je pisalo '' povedi me ''. Publika je dolazila i naizmjence vodala sljepog Gaćinu unaokol po prostoru. Izvedba se zvala 8 sati a isto je toliko i trajala. Tomasović student na drugoj godini likovne kulture se u svojem performansu poistovjećivao s prirodom. Od hrpe stjena i kamenja formirao je figuru čovjeka u sjedećem položaju. U glavu mu je stavio svinjske oči te sjeo u isti položaj nasuprot njega i pjeo ih.
Program samo sastavili u kratkom vremenu za festival ovakvoga tipa. Dva mjeseca je trajao intenzivan angažman. Natječaja nije bilo, sve je išlo na poziv. Zvali smo frendove i frendovi su zvali svoje frendove. U sklopu programa biti će i stalna postava izložbe novih medija tako da će se otvoriti prostor za još umjetnika. Moram istaknuti te se zahvaliti ljudima koji su prepoznali ovaj projekt i pružili mi svoju pomoć i podršku. Prvi među njima su profesori na UMASu Sandra Sterle i Dan Oki, zatim povjesničar umjetnosti i freelancer Toni Horvatić, Poglavarstvo Grada Splita odjel za kulturu, UMAS i HULU, Turistička zajednica Split a zatim naravno publika, kolege i prijatelji.
